OD NEVJERICE DO «ČUDA»Sudionici projekta i tržišni stručnjaci podijelili su stavove: s jedne strane bili su oni koji su u Vespi vidjeli ostvarenje jedne genijalne ideje, s druge dežurni skeptici koji su ipak uskoro i sami promijenili mišljenje. Početne teškoće su navele Enrica Piaggia da prodaju Vespe odluči povjeriti grofu Parodiu, proizvođaču vozila Moto Guzzi, nebi li Vespu uključio u trgovačku mrežu te najpriznatije marke. Grof Parodi, međutim, odlučno odbija svaku suradnju smatrajući Vespu proizvodom bez izgleda za uspjeh, pa prodaja u početku kreće kroz trgovačku mrežu Lancie. Posljednji mjeseci 1947. bilježe međutim uzlet proizvodnje, pa iduće godine iz pogona Piaggio izlazi Vespa 125, snažniji model koji se odmah pokazao vrijednim nasljednikom prve Vespe 98.
«Čudo» zvano Vespa postaje stvarnost. Proizvodnja je u stalnom usponu: ako je 1946. Piaggio stavio na tržište 2.484 skutera, da bi već iduće godine brojka narasla na 10.535 komada, onda brojka od 19.822 vozila 1948. znači ogromni uspjeh. Kada zatim u 50-tima kreće licencna proizvodnja u Njemačkoj, već dolazimo do 60.000 jedinica, a tri godine kasnije iz pogona izlazi čak 171.200 vozila. I inozemna tržišta sa interesom promatraju rađanje skutera, pa su komentari javnosti i tiska puni znatiželje i divljenja. «Times» govori o «čisto talijanskom proizvodu, kakav nije viđen stoljećima nakon starorimske dvokolice». Svojom poslovičnom upornošću Enrico Piaggio kreće u osvajanje novih tržišta, pokrećući osnivanje guste mreže servisa u zemljama Europe i svijeta. I dalje nezadovoljan rezultatima, poduzetnik svojim proizvodom neprestalno pobuđuje pažnju i sve veći interes, pa između ostalog pokreće inicijativu za osnivanje i širenje Vespa klubova. Vespa postaje «par ekselans» proizvod tvrtke Piaggio, dok sam Enrico vrši kolaudaciju novih prototipova i novih modela. Njegova poduzetnička stremljenja daleko nadmašuju državne granice, pa 1953., zahvaljujući njegovim neumornim nastojanjima, servisi Piaggio diljem svijeta – uključujući Ameriku i Aziju – dosežu brojku od deset tisuća.
Paralelno s njima osnivaju se i Vespa klubovi, pa uskoro broje više od 50 tisuća članova ujedinjenih kao jedan protiv zagovornika «novorođene» Lambrette Innocenti. Proslava dana Vespe u Italiji 1951. okupila je više od dvadeset tisuća ljubitelja Vespe (vespista). Vožnja Vespom postaje sinonim slobode, spretnog korištenja prostora, pa čak i jednostavnijih društvenih odnosa. Novi skuter već je uobičajena pojava koja karakterizira cijelu epohu: u kinima, literaturi i reklamama Vespa se javlja nebrojeno puta kao jedan od najznačajnijih simbola društvenih promjena. 1950., samo četiri godine od izlaska u javnost, Vespu u Njemačkoj proizvodi tvrtka Hoffmann-Werke iz Lintorfa; godinu kasnije licencu kupuju i Britanci (Douglas iz Bristola), te Francuzi (ACMA iz Pariza); 1953 proizvodnju u Španjolskoj započinje Moto Vespa S.A. iz Madrida, osnovana 1952., danas Piaggio Espagna. Nedugo zatim otvara se i pogon u Jetti, nedaleko Bruxellesa. Niču pogoni čak u Bombaju i Brazilu; Vespa se iskrcava i na tlo Sjedinjenih Država, a velika potražnja pobuđuje zanimanje Readers Digesta koji Vespi posvećuje veliku reportažu. Taj magični trenutak tek je početak pravog uspjeha: uskoro se Vespa proizvodi u 13 zemalja i distribuira u 114 zemalja diljem svijeta. Čak i u Australiji, Južnoj Africi (gdje je prozvana «Bromponie», t.j. poni iz vrištine), Iranu i Kini. Sada je već i kopiraju: 9. lipnja 1957. Isvestja pozdravlja početak proizvodnje u Kirovu, SSSR skutera Viatka 150, gotovo savršenog klona Vespe. Piaggio vrlo rano kreće i sa širenjem proizvodnog asortimana na segment lakih transportnih vozila; nedugo nakon pojave Vespe, 1948. započinje proizvodnju furgona Ape na tri kotača, a vozilo se odmah u kolektivnoj svijesti afirmira sa svojih tisuću različitih primjena.
Za Vespu se kreiraju najfantastičnije verzije, ponekad nastaju u pogonima Piaggio, ali prije svega ih potiču strastveni mehaničari. Na primjer Vespa-Sidecar, ili Vespa-Alpha iz 1967. koja je – realizirana u suradnji s Alpha-Wallis za agenta Dicka Smarta, glavnog junaka špijunskog filma tipa 007 – osim što se kretala cestom, mogla i letjeti, ploviti, pa čak i zaroniti. Francuska vojska je imala nekoliko modela Vespe izrađenih specijalno za prijevoz oružja i bazuka koji bi se padobranom spuštali zajedno s vojnicima. Čak je i talijanska vojska 1963. naručila od Piaggia «padobranske skutere». |
|
|