POČECIKada ju je 1884. osnovao mladi dvadesetgodišnji Rinaldo Piaggio, tvrtka se bavila proizvodnjom brodske opreme, ali ubrzo širi djelatnost i na izradu željezničkih kola i vagona, motora, tramvaja i specijalnih karoserija za kamione. U međuvremenu, izbijanjem I. Svjetskog rata, Piaggio ulazi u segment aeronautike u kojem će se zadržati nekoliko desetljeća. Tako započinje proizvodnja hidroplana i aviona, ali i akvizicija novih pogona: 1917. kupuje jednu tvornicu aviona u Pisi; četiri godine kasnije jedan mali pogon u Pontederi koji je kasnije postao Piaggiov aeronautički centar za proizvodnju propelera, motora, pa čak i kompletnih aviona (uključujući i ultra moderni Piaggio P108 u verziji putničkog aviona i bombardera). U godinama koje su prethodile II. Svjetskom ratu i tijekom rata, Piaggio je jedan od vodećih talijanskih proizvođača aviona. Upravo zbog toga predstavlja strateški vojni cilj, pa pogoni u Genovi, Finale Ligure i Pontederi bivaju potpuno razoreni. IZUM IZ 1946.Po završetku rata, Sinovi Rinalda Piaggia, Enrico i Armando, pobrinuli su se za nastavak industrijske proizvodnje. Najteži zadatak dopao je Enrica, budući da je trebalo izvršiti kompletnu rekonstrukciju pogona u Pontederi i spasiti dio strojeva prebačenih u Biellu u Piedmontu. Enrico Piaggio odlučuje se za drastični zaokret u proizvodnji, ciljajući na individualnu mobilnost u zemlji koja se tek počela oporavljati od ratnih strahota. Zahvaljujući nepogrešivoj intuiciji i uz pomoć genijalnog projektanta Corradina d'Ascania (1891-1981), stvorio je vozilo predodređeno za velike uspjehe.KAKO SE STVARAO MIT…Vespa se rađa kao posljedica odluke Enrica Piaggia da stvori proizvod za široku potrošnju po pristupačnoj cijeni. Kako se rat bližio kraju, Enrico proučava sve opcije koje bi mu omogućile da ponovno pokrene proizvodnju u svojim pogonima. Prvi na redu bio je pogon u Bielli, gdje po uzoru na male padobranske motocikle nastaje «motoskuter» . Prototip, s oznakom MP5, prozvan je «Paperino» zbog njegovog čudnog oblika; nije se međutim svidio Enricu, pa je Corradina D'Ascania zadužio za reviziju projekta. Zrakoplovnom projektantu nije se sviđao motocikl kao takav. Po njegovom mišljenju bio je neudoban, nespretan, s teško zamjenjivim gumama u slučaju da se probuše, a najviše mu je smetao lančani prijenos, odnosno nemogućnost da vozač ostane čist. Inženjer je ipak, zahvaljujući bogatom iskustvu na polju aeronautike, pronašao rješenje za sve navedene probleme. Da bi se riješio lanca zamislio je prijevozno sredstvo s jedinstvenim okvirom; da bi vožnju učinio laganijom mjenjač je premjestio na upravljač; da bi olakšao zamjenu kotača, umjesto vilice je izmislio nosivi krak, vrlo sličan uvlačivom postolju aviona. Na kraju je još osmislio karoseriju koja je štitila vozača, ne dozvoljavajući da se zaprlja ili zgužva odijelo: desetljećima prije pojave ergonomskih studija, Vespa je omogućavala vozaču da sjedi udobno i uspravno, a ne u grčevitom održavanju ravnoteže, kao kod motocikla s visokim kotačima. Temeljem novog D' Ascanijevog projekta nastaje vozilo koje s «Paperinom» više nije imalo nikakve veze: bilo je to potpuno originalno i revolucionarno rješenje u odnosu na sve druge primjere motorizacije na dva kotača. Uz pomoć Maria D'Esté, svog pouzdanog crtača, D' Ascanio u svega par dana ideju pretvara u prvi izvedbeni projekt Vespe. Isti je u travnju 1946. u Pontederi zaštićen patentom. Ime je vozilu dao sam Enrico Piaggio, kada je stojeći ispred prototipa MP6 širokog središnjeg dijela i uskog «stuka», uzviknuo: «Izgleda kao osa (vespa)!». I tako je nastala Vespa. PRVA PATENTIRANA VESPA23. travnja 1946. u Centralni patentni ured za izume, modele i marke Ministarstva industrije i trgovine u Firenzi – Piaggio C.S.p.A.pohranjuje patent za «motocikl s racionalno raspoređenim dijelovima i komponentama, s okvirom u kombinaciji s blatobranima i pokrovom koji prekriva cijeli mehanički sklop». Nije prošlo dugo vremena i Vespa je konačno predstavljena javnosti. Reakcije su bile različite. Enrico Piaggio i pored toga daje zeleno svjetlo za početak serijske proizvodnje dvije tisuće komada prve Vespe od 98 cm3. Društveni debi novog vozila organiziran je u ekskluzivnom Golf klubu u Rimu, u nazočnosti američkog generala Stonea, kao predstavnika Vrhovnog voda savezničke vojske. Događaj je prenesen u filmskom žurnalu Movietone u Sjedinjenim Državama. Talijani su Vespu prvi puta vidjeli na stranicama časopisa Motor (24. ožujak 1946.) i na crno-bijeloj naslovnici La Moto od 15. travnja 1946., a dotaknuli su je «u živo» na Sajmu u Milanu te iste godine, kada se čak i kardinal Schuster znatiželjno zaustavio ispred tog avangardnog vozila. |
|
|